2 Korinćanima 11

¹O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me!

²Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu.

³Ali se bojim da se - kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom - misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu.

⁴Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosÄite.

⁵Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od "nadapostola".

⁶Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima očitovasmo.

⁷Ili sam grijeh počinio što sam vam - ponizujući sebe da se vi uzvisite - besplatno navješćivao Božje evanđelje?

⁸Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret.

⁹U oskudici su mi pomogla braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam se čuvao da vam ne budem težak, a i čuvat ću se.

¹⁰Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima.

¹¹Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade!

¹²A što činim, i dalje ću činiti da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjednačili u onom čime se hvastaju.

¹³Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove.

¹⁴I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla.

¹⁵Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim.

¹⁶Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim.

¹⁷Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti.

¹⁸Budući da se mnogi hvale po ljudsku, i ja ću se hvaliti.

¹⁹Ta rado podnosÄite bezumne, vi umni!

²⁰Da, podnosÄite ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije.

²¹Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, čime se god tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja!

²²Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam!

²³Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - često.

²⁴Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu.

²⁵Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu.

²⁶Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće;

²⁷u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji!

²⁸Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve.

²⁹Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram?

³⁰Treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti.

³¹Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem.

³²U Damasku namjesnik kralja Arete čuvaše grad damaščanski hoteći me uhvatiti.

³³Ali kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama.