2 Korinćanima 3

¹Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, preporučna pisma na vas ili od vas?

²Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi.

³Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima.

⁴Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.

⁵Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.

⁶On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.

⁷Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova,

⁸koliko li će slavnija biti služba Duha.

⁹Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti.

¹⁰I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom.

¹¹Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje.

¹²Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću,

¹³a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga.

¹⁴Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao.

¹⁵Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo.

¹⁶Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes.

¹⁷Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.

¹⁸A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu.