Hebrejima 10

¹Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju.

²Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha?

³Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe.

⁴Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha.

⁵Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio;

⁶paljenice i okajnice ne sviđaju ti se.

⁷Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!"

⁸Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju,

⁹veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo.

¹⁰U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.

¹¹I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha.

¹²A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu

¹³čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim.

¹⁴Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.

¹⁵A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao:

¹⁶"Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana", Gospodin govori: "Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu.

¹⁷I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati."

¹⁸A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih.

¹⁹Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj -

²⁰put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo;

²¹imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom.

²²Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom.

²³Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje.

²⁴I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela

²⁵te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.

²⁶Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe,

²⁷nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike.

²⁸Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka.

²⁹Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi?

³⁰Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku.

³¹Strašno je upasti u ruke Boga živoga.

³²A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu:

³³ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo.

³⁴I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed.

³⁵Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća!

³⁶Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.

³⁷Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti

³⁸A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj.

³⁹A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.