Hebrejima 7

¹Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga,

²i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira";

³on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda.

⁴Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega.

⁵Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova.

⁶Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja!

⁷A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega.

⁸K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoči da živi.

⁹I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima

¹⁰jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek.

¹¹Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu?

¹²Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon.

¹³Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku.

¹⁴Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike.

¹⁵To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom:

¹⁶postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života.

¹⁷Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

¹⁸Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoći i beskorisnosti -

¹⁹jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu.

²⁰I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima,

²¹a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: "Zauvijek ti si svećenik".

²²Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.

²³K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati.

²⁴A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo.

²⁵Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima.

²⁶Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa -

²⁷koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe.

²⁸Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena.