Ivan 10

¹"Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik.

²A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca.

³Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.

⁴A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.

⁵Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju."

⁶Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.

⁷Stoga im Isus ponovno reče: "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama.

⁸Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.

⁹Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.

¹⁰Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju."

¹¹"Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.

¹²Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni:

¹³najamnik je i nije mu do ovaca.

¹⁴Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje,

¹⁵kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.

¹⁶Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir.

¹⁷Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem.

¹⁸Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga."

¹⁹Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi.

²⁰Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?"

²¹Drugi su govorili: "Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?"

²²Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima.

²³Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu.

²⁴Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!"

²⁵Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene.

²⁶Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca.

²⁷Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.

²⁸Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.

²⁹Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve.

³⁰Ja i Otac jedno smo."

³¹Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.

³²Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?"

³³Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš."

³⁴Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste!

³⁵Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti -

³⁶kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!'

³⁷Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.

³⁸Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu."

³⁹Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

⁴⁰I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje.

⁴¹A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome."

⁴²Mnogi ondje povjerovaše u njega.