Matej 22

¹Isus im ponovno prozbori u prispodobama:

²"Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.

³Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.

⁴Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'"

⁵"Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.

⁶Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.

⁷Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali."

⁸"Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni.

⁹Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'"

¹⁰"Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.

¹¹Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.

¹²Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.

¹³Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'

¹⁴Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."

¹⁵Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi.

¹⁶Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.

¹⁷Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?"

¹⁸Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri?

¹⁹Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar.

²⁰On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?"

²¹Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje."

²²Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.

²³Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga:

²⁴"Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu.

²⁵Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu.

²⁶Tako i drugi i treći, sve do sedmoga.

²⁷A nakon svih umrije i žena.

²⁸Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala."

²⁹Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje.

³⁰Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.

³¹A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog:

³²Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!"

³³Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.

³⁴A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se,

³⁵a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita:

³⁶"Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?"

³⁷A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.

³⁸To je najveća i prva zapovijed.

³⁹Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.

⁴⁰O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."

⁴¹Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus:

⁴²"Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov."

⁴³A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:

⁴⁴Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?'

⁴⁵Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?"

⁴⁶I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.