Psalmi 102

¹Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva (102:2) Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!

²(102:3) Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!

³(102:4) Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.

⁴(102:5) Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.

⁵(102:6) Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.

⁶(102:7) Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.

⁷(102:8) Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.

⁸(102:9) Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.

⁹(102:10) Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama

¹⁰(102:11) zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.

¹¹(102:12) Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.

¹²(102:13) A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.

¹³(102:14) Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!

¹⁴(102:15) Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.

¹⁵(102:16) Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje

¹⁶(102:17) kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,

¹⁷(102:18) kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.

¹⁸(102:19) Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.

¹⁹(102:20) Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda

²⁰(102:21) da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,

²¹(102:22) da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu

²²(102:23) kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.

²³(102:24) Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.

²⁴(102:25) Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.

²⁵(102:26) U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.

²⁶(102:27) Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:

²⁷(102:28) ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.

²⁸(102:29) Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.