Psalmi 104

¹Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,

²svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,

³na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.

⁴Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.

⁵Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,

⁶pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;

⁷na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.

⁸Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.

⁹Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.

¹⁰Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.

¹¹Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.

¹²Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.

¹³Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.

¹⁴Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje

¹⁵i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.

¹⁶Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.

¹⁷Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.

¹⁸Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.

¹⁹Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.

²⁰Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.

²¹Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.

²²Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.

²³Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.

²⁴Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.

²⁵Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.

²⁶Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

²⁷I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.

²⁸Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

²⁹Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.

³⁰Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.

³¹Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!

³²On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.

³³Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.

³⁴Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.

³⁵Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!