Rimljanima 2

¹Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš.

²Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine.

³Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš?

⁴Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi?

⁵Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga

⁶koji će uzvratiti svakom po djelima:

⁷onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni;

⁸buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba!

⁹Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka;

¹⁰a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku!

¹¹Ta u Boga nema pristranosti.

¹²Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni.

¹³Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji će Zakona biti opravdani.

¹⁴Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon:

¹⁵pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane.

¹⁶To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima.

¹⁷Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom,

¹⁸koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje

¹⁹te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami,

²⁰odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine;

²¹ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš!

²²Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove!

²³Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ!

²⁴Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima.

²⁵Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje.

²⁶Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem?

²⁷I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit će tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona.

²⁸Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana,

²⁹na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.