Zaharija 4

¹Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi.

²"Što vidiš?" - upita. Ja odgovorih: "Vidim, evo, svijećnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijećnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu.

³Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva."

⁴Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: "Što je to, gospodaru?"

⁵Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: "Zar ne znaš što je to?" Ja rekoh: "Ne, gospodaru."

⁶[6a] On mi tad odgovori ovako: [6b]Evo riječi Jahvine Zerubabelu: "Ne silom niti snagom, već duhom mojim!" - riječ je Jahve nad Vojskama.

⁷Što si ti, goro velika? Pred Zreubabelom postaješ ravnica! On će izvući krunišni kamen uz poklike: "Hvala! Hvala za njega!"

⁸Dođe mi potom riječ Jahvina:

⁹Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti. I vi ćete znati da me k vama poslao Jahve nad Vojskama.

¹⁰[10a] Jer, tko je prezreo dan skromnih početaka? Radovat će se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj. [10b] "Ovih sedam oči su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji."

¹¹Tad progovorih i zapitah ga: "Što su one dvije masline desno i lijevo od svijećnjaka?"

¹²Progovorih opet i upitah ga: "Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?"

¹³On mi odgovori: "Zar ne znaš što je to?" Odvratih: "Ne, gospodaru!"

¹⁴On reče: "To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje."